Dobro došli!

„I najduži put počinje prvim korakom“ (ili pređenim kilometrom ako ste krenuli biciklom)

Sada već davne 1989. godine ispunio sam deo svog dečačkog sna. Krenuo sam na put biciklom. Od tada pa do danas prošao sam mnogo toga, deo tih putovanja zabeležio sam u svojim beleškama koje sam postavio na ovaj sajt. Možda neke od tih priča inspirišu nekoga da krene tim putevima na neki svoj način.

  • Nešto iz arhive
    Nešto iz arhive (putovanje biciklom 1989. godine) U vremenu kada je putovanje biciklama postalo vrlo rasprostranjeno odlučio sam da se podsetim svog putovanja sada već davne 1989. godine. Uspeo sam da pronadjem negde medju silnim papirima zaturen dnevnik sa ovog putovanja koji ovde prenosim kako bi svi zainteresovani mogli da pročitaju moju avanturu. Tek da se zna :-). Na moju žalost tada nije bilo GPS-a, digitalnih fotoaparata i druge savremene tehnologije 21. veka, i moje neiskustvo je doprinelo da osim uspomena i pisanog dnevnika ne postoji drugi trag o ovom trinaestodnevnom … Read more

Avanture sa planina (period od 1993. do 2018. godine)

„Nepravedne i ničim izazvane“ sankcije početkom 90-tih godina bile su uzrok mog odustajanja od daljih snova. Od putovanja biciklom u Amsterdam nije bilo ništa. Razočaran u sve prodao sam bicikl.
Odlučio sam da krenem na Fruškogorski planinarski maraton. Veliki, onaj od 81,2 km. Naravno da je za prvi korak to bio prevelik zalogaj. Zagrizao sam ipak više nego dovoljno, savladao stazu od 56 km i polako ali sigurno postajao planinar.

Neke od zabeleženih planinarskih aktivnosti sam zabeležio, za neke postoje i zapisi iz GPS uređaja, postoje brojne fotografije naročito od perioda kada su digitalni fotoaparati zamenili one staromodne. Sve to polako prikupljam i postavljam na ovu stranicu.

Kad se popneš na Đombe onda je sve ostalo lako

Kad se popneš na Đombe onda je sve ostalo lako

Biti planinar u Subotici na visini od nekih 114 metara iznad mora zaista nije lako. Do najbliže planine Fruške gore ima preko 100 km, a i za Frušku goru kažu neupućeni da i nije neka planina. Bolje da mi takvi ne budu nekada u grupi koje vodim po već poznatim „vukojebinama druga Raje“, gadno bi

Sa takmičenja u Kikindi

Sa takmičenja u Kikindi

Na tradicionalno takmičenje u orijentaciji koje organizuju kikindski planinari smo krenuli porodično, bez Vladana koji je imao radni dan u školi. Boris nam se pridružio na vrlo hrabar način, vozeći bicikl do Kikinde skoro 100 km u jednom smeru. Krenuli smo na vreme, planirali smo da pre takmičenja obidjemo malo grad, da uživamo u najavljenom

Previous Next


Poželi želju, možda se čudo dosađuje

Kada sam shvatio da ni planinarenje nije ono što me ispunjava doneo sam odluku da osnujem udruženje po ugledu na neka meni dobro znana. Polovinom 2017. godine sam već krenuo sa širenjem ideje i prvim nezvaničnim aktivnostima da bih u januaru 2018. godine predao papire u APR. Dana 18. januara predstavili smo zvanično udruženje subotičkoj populaciji zainteresovanoj da aktivno boravi u prirodi.

Neke od brojnih avantura udruženja ostale su zapisane i spakovane u jedan ranac. Pred vama su „Priče iz ranca“

Majevica

Majevica

Jedno lagano planinarenje u Bosni i Hercegovini. Kraj novembra, dani sve kraći, tmurniji, ipak pun autobus članova udruženja orno je krenulo u novu avanturu. Put protiče bez poteškoća, obe granice prelazimo brzo i eto nas na startu. Start je u selu Banjica, raskrsnica puteva u blizini fudbalskog terena. Krećemo putem ka manastiru Tavna gde je

Vujan

Vujan

Na Vujnu sam bio dosta davno. Ovaj put se plan razlikovao od mog prethodnog boravka na planini pa sam sa nestrpljenjem čekao polazak. 40-ak učesnika u autobusu, vožnja uglavnom autoputem pa na polazno mesto stižemo relativno brzo. Početak staze je kod hotela-rerstorana Bosna na Ibarskoj magistrali po izlasku iz Gornjeg MIlanovca, selo Mlakovac. Krećemo najpre

Previous Next


Ponovo na dva točka

Posle 30 godina ponovo sam na biciklu. Prva ljubav zaborava nema. Ukratko u poslednje vreme uglavnom zadovoljstvo pronalazim u vožnjama po okolini, po Vojvodini i Mađarskoj i živim u nadi da ću u bliskoj budućnosti napraviti neku reprizu vožnje iz 1989. godine prilagođenu današnjem vremenu i okolnostima u kojima živimo.

I dalje zapisujem svoje putešestvije, snimam trekove, nešto ređe fotkam ali nađe se poneka fotka, dovoljno za priče koje se beleže i ostaju na ovom sajtu.

Do Arada i nazad na dva točka

Do Arada i nazad na dva točka

Još jedan produženi vikend na dva točka. Kombinacija putovanja vozom i vožnja bicikla se i ovaj put pokazala odlično. Do Kikinde stižemo vozom iz Subotice sa polaskom u 9.25 h. U vozu skoro nikoga, bicikle smeštamo na predviđeno mesto i putujemo dva i po sata do Kikinde. Tačno u podne polazimo ispred željezničke stanice u

Biciklom po Vojvodini (prvi deo)

Biciklom po Vojvodini (prvi deo)

Osnovna ideja, testirati sebe, bicikl, opremu i sve što uz to ide kako bismo lakše doneli odluku o nekom narednom putovanju. Uz uvažavanje svih obaveza koje imamo isplanirali smo put dug oko 280 km, podelili ga u četiri etape, podesili tako da ako zatreba možemo da se ukrcamo na voz i dođemo kući i pre

Previous Next


Najava dešavanja

Ono što planiram u skoroj budućnosti. Neke moje ideje, neki događaji koje ne bih˛voleo da propustim, neka mesta gde bih želeo da odem. Peške, biciklom, vozom, svejedno je.

Na dva točka

Na dva točka

Naziv aktivnosti Na dva točka – Subotica-Bački Vinogradi Datum održavanja Subota 12. septembar 2026. godine Organizator aktivnosti Zoran Vukmanov tel. 069-331-2228 Vreme i mesto polaska Okupljanje je od 9 h na parkingu kod Hale sportova u Subotici. Vozimo se prema Paliću, dalje preko Hajdukova do Bačkih Vinograda gde ćemo se provozati novom biciklističkom stazom.Pravimo pauzu

Najava dešavanja

Najava dešavanja

Povremeno ćete na sajtu nalaziti pozive za neka dešavanja. Neka od njih ću organizovati ja, na neka ću poći kao učesnik i rado ću vas na njih pozivati. Pratite sajt!