Na dva točka u maju 2026. godine

Maj 2026. godine imao je u ponudi nekoliko biciklističkih manifestacija koje sam na početku godine uvrstio u svoj kalendar planiranih aktivnosti za ovu godinu.

Nakon trodnevnog prvomajskog vikenda u Užicu i pešačenja i planinarenja po okolnim brdima i planinama naredni majski vikend bio je rezervisan za 10. jubilarnu biciklističku turu prijateljstva između Subotice i Kiskunhalasa. Tradicionalno povodom dana grada Kiskunhalasa subotički biciklisti voze do Mađarske a krajem avgusta mađarski uzvraćaju posetu vožnjom do Subotice.

Osamdesetak biciklista okupilo se ispred Hale sportova i u 8 sati krenuli smo ka kelebijskom putu pa dalje drndavom biciklističkom stazom ka Kelebiji i državnoj granici odnosno graničnom prelazu. Tek na ulasku u naselje Kelebija prelazimo na nedavno izgrađenu biciklističku stazu gde je vožnja znatno prijatnija.

Obe granice prelazimo brzo, granične formalnosti se obavljaju efikasno pa ubrzo nastavljamo vožnju ka Tompi. Tradicionalno u parku nas dočekuje gradonačenik ovog mesta i okrepa. Kratka pauza i prigodan pozdravni govor pred nastavak vožnje.

Ono što me je oduševilo je efikasna pratnja mađarske policije duž cele trase, zaista primer kako se može uz malo dobre volje obaviti obezbeđenje grupne vožnje na putu gde ne postoji biciklistička staza. Kada već pominjemo nepostojanje biciklističke staze pamtim neke ranije godine kada su davana obećanja da će se izgraditi staza između Kiskunhalasa i Subotice, nažalost sve je još uvek samo na obećanju iako i ova manifestacija može biti dobar motiv da se staza konačno započne raditi.

Laganom vožnjom uz povremene pauze bez većih poteškoća stižemo do centra Kiskunhalasa gde se odvija praznični program. Pre ručka pravimo kratku šetnju centrom, zatim odlazimo na ručak. Nakon ručka vozimo se do jezera na izlasku iz Kiskunhalasa gde provodimo još malo vremena pre povratka za Suboticu.

Povratak je bio u sopstvenoj organizaciji nas desetak koji smo krenuli na ovu manifestaciju iz udruženja. S obzirom da su i uslovi za vožnju bili dobri bez vetra i povratak nam je bio opušten i lagan. Oko 90 km lagane vožnje u odličnom društvu i atmosferi.

Sledeća subota, 16. maj, Tour de Homokhat u Morahalomu. Prijavljena ekipa od desetak članova se prepolovila na dan polaska. Loši vremenski uslovi uticali su na odluku da se ne krene u Mađarsku. Nas četvoro upornih ipak krećemo. Sitna kiša pada ali prognoza govori da neće još dugo padati. Nadamo se da će biti tako. Zaista, već na Paliću kiša staje tako da vožnja preko graničnog prelaza Bački Vinogradi do Morahaloma protiče bez padavina i brže od plana pa na startno mesto dolazimo već posle 8 sati, tek što su startovali učesnici na dužoj stazi.

Mi smo se prijavili za kratku stazu, dužine 30 km koja je trasirana između Morahaloma i Asotthaloma, uglavnom biciklističkim stazama pa je i sama vožnja bezbedna i opuštena. Jedini manji problem je bio što sam imao defekt, probušila mi se zadnja guma pa sam tokom vožnje morao svakih 5-6 km pumpati gumu. Na trasi smo imali jednu okrepnu tačku gde je zaista bilo svega i svačega i za popiti i pojesti pa i za poneti.

U cilju dobijamo učesničke medalje, okrepljujemo se i pripremamo za povratak kućama pre novog talasa kiše. Pre toga menjam zadnju gumu kako bih mogao voziti bez zaustavljanja do kuće. Ukupno nešto preko 100 km.

Narednog vikenda nije bilo biciklističkih organizovanih tura pa sam vozio jednu solo vožnju od 80 km od kuće preko Ljutova i Tavankuta do Đurđina pa dalje do Žednika i Čantavira odakle sam se vratio kući. Tokom nedelje sam dogovorio još jednu vožnju koja je neplanski završila sa preko 100 preveženih kilometara na relaciji Subotica – Male Pijace – Kanjiža – Trešnjevac – Totovo Selo – Orom – Bikovo – Subotica. Dve vožnje koje su doprinele da se nivo kondicije održi i čak podigne na nešto viši nivo pred poslednji vikend u maju koji je imao dve vožnje u planu.

U subotu 30. maja vozili smo kraću rutu u okviru palićko-subotičkog Breveta. 110 + 30 km na relaciji Palić – Kanjiža – Novi Kneževac – Đala – Tiszasziget – Szeged – Morahalom – Bački Vinogradi – Palić. Nas trojica u laganom tempu bez opterećanja vremenskim limitom uživali smo u vožnji i pri tome sačuvali dovoljno snage i energije za sutrašnju vožnju u okviru manifestacije Velatour.
Na Velatoru se vozila ruta Palić – Kanjiža – Palić, ukupno sa vožnjom od kuće do starta i povratak kući nakon ulaska u cilj oko 90 km. Ukupno oko 230 km za vikend, više nego dovoljno da se zaključi mesec maj.

pošaljite komentar

Discover more from Ranac na leđa i put pod noge

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading