Ravničarenje, akcija koja je prošle godine otkazana zbog kiše ove godine upala je u periodu tropskih vrućina. Ko će svetu ugoditi? Verovatno je i to jedan od razloga slabijeg odziva i brojnih otkazivanja ali koga nema bez njega se može i mora i tako će biti uvek.

Autobusom Sutravela prevozimo se iz Subotice putem preko Bačke Topole, Kule, Odžaka i Bača do Karađorđeva. Bez pauze. Tako se glasalo u autobusu, prava demokratija. Stižemo oko 9 h u Karađorđevo. Napuštamo autobus kod ergele. Naš vodič Zoran zv. Denis se pobrinuo da obezbedi nekoga od zaposlenih da nam u muzeju ispriča i pokaže sve ono čime ova ustanova raspolaže još iz nekih davnih vremena. Soba puna pehara i trofeja, tu su i kočije i sanke kojima su se vozili Tito i Jovanka, brojni novinski isečci o konjima, trkama, pobedama… Ulaznica za muzej košta 200 dinara.

Pešačenje smo započeli oko pola 10. Krenuli smo od ergele asfaltnim putem ka nasipu, ovo je ujedno i deonica biciklističke rute Eurovelo 6 (Dunavska ruta). No, na jednoj krivini gde asfaltni put skreće desno i vodi dalje ka nasipu, mi nastavljamo pravo prašnjavim putem kroz njive. Po rečiima vodiča razlog za ovaj potez je namera da se skrati staza i da se po ovako visokoj temperaturi ne pešači planirana trasa od 17 km nego kraća od nekih 12, 13 km.

S obzirom da sam samo učesnik akcije i da vodič ima pravo da promeni plan u skladu sa novonastalim situacijama nisam imao ništa protiv ove odluke. Pešačili smo uz povremena pauze u hladu kada god i gde god smo nailazili na takva mesta. U daljini se nazirala Bačka Palanka a ja sam bivao sve umorniji i jedva sam pratio grupu.

Uskoro dolazimo do nasipa, tu već osećamo pirkanje vetra, ima i više hladovine, prijatnije je. Idemo jedno vreme uz nasip i po nasipu pa ga napuštamo i silazimo u šumski deo i uskim pešačkim stazicama (tuda najčešće hodaju ribolovci) uz obalu jezera Tikvara polako ali sigurno završavamo našu pešačku aktivnost. Autobus je parkiran kod bazena i tu je zvaničan kraj akcije, bar onog pešačkog dela.

Slobodne aktivnosti sastojale su se od obilaska grada, posete prodavnici i nabavci hladnog pića, odlaska na bazen ili jezero, u neki od brojnih restorana i sl. Generalno svi smo imali priliku da provedemo tri i po sata onako kako nam prija. I prijalo je, nije da nije.

Bila je ovo prilika da po prvi put posetim Karađorđevo i Bačku Palanku kroz koju sam samo prolazio nekoliko puta na putu prema graničnom prelazu i Hrvatskoj.

Fotografije su preuzete od učesnika akcije.
Trek (zapis iz GPS uređaja) je ovde
